ZVONIK KATEDRALE MARIJE MAJKE CRKVE

ABOUT

Mostarska katedrala nije imala isprojektiran pa tako ni izveden zvonik. To je u mnogo čemu umanjivalo njeno značenje, a grad Mostar, samim tim, bio je bez značajnog repera. Istovremeno uklapanje novog rješenja zvonika u novom vremenu uz staru  Katedralu pojavilo se kao ozbiljan problem.

Projekt koji je imao investitor nije na kvalitetan način riješio postavljene probleme. Zvonik je bio pozicioniran uz rijeku Radobolju i nije imao željeno oblikovno rješenje.

Ponuđeno rješenje od poduzeća Ecoplan je promijenilo lokaciju zvonika i stavilo ga u osovini glavne gradske Avenije i udaljilo ga od katedrale. Na takav način i katedrala i zvonik postali su gradski reperi,  a zbog udaljenosti funkcioniraju kao zasebni objekti i time se smanjila obveza uklapanja zvonika  i katedrale u jedinstveni arhitektonski oblikovni izričaj.

Prvo ponuđeno rješenje zbog modernog arhitektonskog pristupa i materijala nije prihvaćeno od strane investitora, pa je zbog toga investitor zahtijevao novo rješenje.

Novo rješenje predstavljalo je zvonik kao spoj moderne arhitekture i tradicije. Moderni izričaj postigao se kroz planiranu upotrebu modernih obložnih materijala, poput natur betona i alucobonda. Spoj sa tradicijom dogodio se kroz pozicioniranje sata i izvedbu lažne kupole. Ovi elementi preuzeti su iz oblika zvonika uz Franjevački samostan Male braće u Dubrovniku. Oblikovno rješenje bazirano je na nastavku tradicije modernih vertikala, satova i zvonika iz dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Ovakvo rješenje je prihvaćeno i krenulo se u izradu glavnog projekta, a nakon toga i u izvođenje projekta. Prilikom gradnje investitor (donator) odustaje od mnogih projektiranih elemenata čime je konačni zvonik oblikovno izgubio na vrijednosti, ali ipak postaje prepoznatljivi gradski reper i dominanta u vizuri grada Mostara.